Da li ti se nekada čini da se previše nerviraš oko stvari za koje te, kako kažeš, boli uvo... To valjda pokazuje da ti je stalo... Možda grešim? Počeću sa odgovaranjem od kraja (tako mi je lakše, a i bolje ispadne poenta). Društvo ti je tako kako jeste – ne sazrevamo svi istom brzinom (a i bilo bi dosadno da je tako) – pokušaj to da prihvatiš... Nema potrebe da osobe koje su u kontaktu menjaju počnu da misle istovetno – osnova uspešnog odnosa među ljudima je prihvatanje da drugi ima pravo na svojemišljenje spojena sa trudom da se nađe srednje rešenje... Ovo važi za sve ljude – roditelje, prijatelje, poznanike, partnere i sl. Drugi način je filozofija Patka Dače (Duffy Duck): ako ne možeš da ih pobediš – pridruži im se! Odaberi... Što se neperspektivnog faksa tiče – čovek često u životu ima izbore, jedan od njih je i da li da se bavi nečim zbog slave i para ili zbog sebe... Ako dovoljno voli ono što radi onda će to raditi jako uspešno – samim tim ni nagrada neće izostati (kad tad, seti se Van Goga, Tesle, Mikelanđela...)... Zato – samo napred!
Dečko... Šta da ti kažem? Loše je što ne znaš zbog čega ste raskinuli (kako kažeš – ni on), ali je bitnije da li je on znao zašto ste se smuvali? Ti si se zaljubila, možda je i on (pa ga je prošlo) – možda i nije... Ako ne zna zašto ste raskinuli – onda nije... Onda ne treba mnogo da žališ – kap u moru/zrno peska u pustinji. Kada je reč o mami – nije rešenje između pričati i ne pričati već pričati ovako i onako... Probaj da joj ispričaš sve što želiš na sledeći način: razumem te (nju, njenu ljubav prema tebi i sl. – tako počinješ), ja imam potrebu/želju (to ćeš najbolje da smisliš sama – reci ono što želiš da se promeni u vašem odnosu) i na kraju kada ti uradiš/kažeš (navedeš ono što ti smeta) povrediš me a ja bih htela (opet želje uz pozivanje na važnost i neophodnost vašeg odnosa)... Bitno je: ne uzbuđivati se u toku priče, reći sve što je planirano, naći opušten trenutak za razgovor, nikad ne napadati sa ti – ovo ili ono... Ovo važi za pričanje sa bilo kim – naročito roditeljima... Čovek koga je majka izabrala da joj pravi društvo je njen izbor i njena stvar... Ako ti se ne sviđa tvoje je da pokušaš da ga prihvatiš kao takvog (ne moraš da ga voliš)... I da ne očekuješ da majčin izbor čoveka bude zamena za oca – njega niko i nikada ne može zameniti (i ne treba). Na kraju ono najteže – gubitak oca je izuzetno težak udarac (znam to i iz ličnog iskustva), potpun bol ne možeš da osetiš u tom trenutku (jer moraš da reaguješ u šoku) kasnije prođe vreme pa misliš da je bol prošao (pomiriš se sa tim)... Bol, međutim, tinja jer nije dovršen – jer (negde duboko u sebi) još uvek ne prihvataš da ga više nema. Kada prihvatiš (zaista) tu činjenicu onda počinje bol koja je prolazna (odboluješ) i kada se to desi možeš da nastaviš život bez čestog buđenja neke tuge kojoj ne znaš uzrok... Tada shvatiš i to da sve osobe koje su ti značajne, a naročito roditelje, nosiš u srcu i sećanju tako da ih zapravo nikada ne gubiš... Eto...
ZA ***CVRLE***
Nema na čemu... Ne znam zašto nije uspelo da učiš sa nekim (obično uspeva, ako ne odeš na kafu nego na učenje i ako izabereš pravu osobu)... Bitno je da si probala, ali probaj opet – možda se iznenadiš... Milo mi je da se situacija u kući popravila, a pritisci koje pominješ su uobičajeni i normalni – pokušaj samo da roditeljima staviš do znanja da želiš da ti priznaju da si sada bolja nego u prvom razredu i da matematiku nastojiš da popraviš prvenstveno zbog sebe (da bi provela mirno raspust) ali se trenutno ne da – uverena si, međutim, da će se tvoj trud isplatiti, a ako i ne ti znaš da si dala sve od sebe... To će im, verovatno, biti dovoljno... Što se tiče kupovanja tvoje poslušnosti od strane roditelja (koja se naučno zove ekonomija kupona) i to je uobičajeno... Oni te vole i traže način da tvoje ponašanje usmere u određenom pravcu – taj način je obično prilično uspešan (kao i pretnje i slične – ružne - stvari) dok dogovor uglavnom funkcioniše samo kao odlaganje rešenja...
Nažalost, a velika je to žalost, u tvojim godinama obično se reaguje na kazne i nagrade – mnogo više nego na sopstvenu inicijativu, stav i želje za postizanjem rezultata... Zato roditelji koriste taj metod – to znači da mogu i da ga promene. U međuvremenu, budi zadovoljna, ti bar znaš na čemu si – mnogi drugi rade sve što se od njih očekuje i ne dobijaju za to ništa ili ne rade ništa a dobijaju sve što požele (i to ume da dosadi)... Što se tiče zdravstvenih problema, razumem kako to može negativno da utiče na tebe u tvom uzrastu, ali... To što trenutno činiš ima za cilj da se tvoj problem reši (zato imaj strpljenja), ako i dođe do operacije (što je zadnja opcija – nju ne vole ni lekari) treba da znaš da su sve šanse na tvojoj strani (jer je obavljaju samo kada su prilično sigurni da mogu da je urade kako treba)... Strah je razumljiv, ali treba da znaš i da ćeš taj događaj u celosti prespavati – ono što sledi posle (oporavak, terapija i sl..) je u stvari teža varijanta... Ali (ako bude trebalo) izguraćeš ti i to, ne sumnjam...
ZA RUŽU KOJA VENE...
Problemi o kojima pišeš su prilično veliki ali (ako ih ne doživljavaš tragično i na pogrešan način) rešivi su... Da počnem od kraja... To što se pitaš šta to kod tebe ne valja (mora da ima nešto) posledica je toga što si (budući da si kažnjavana jednako, bez razloga na uzrok, u godinama kada se i sama pitaš ko sam ja, koja je moja svrha, jesam li dobra, uspešna i sl.) pomislila da su oni koji kažnjavaju u pravu... NISU! Odnos zločina i kazne u tvom slučaju je – mnogo je teška kazna... Niko ne zaslužuje da dobija batine dok ne prokrvari ni ti ni tvoje sestre... Nisi napisala kako majka postupa i da li ponekad i ona bude napadnuta (naročito ako ili kada pokuša da pomogne vama)... Nije mi jasno ni zašto je popravljanje vaših odnosa prekinuto kada je tata saznao da si išla kod školskog psihologa (u osnovnoj školi)... U svakom slučaju, za jedno si u pravu tata ti je, verovatno, dobar čovek i , verovatno te (najveći deo vremena) voli, ali, verovatno ima nekih svojih problema koje prazni na onima koji su mu dostupni i za koje smatra da mu neće za to zameriti... To što te voli i što je dobar – dobra je osnova za rad na poboljšanju i unapređenju vaših odnosa... To neće ići ni brzo ni lako... Ipak SVE JE BOLJE NEGO STATUS QUO (kada nešto ostaje isto, nepromenjivo)...
Zato te molim, SKUPI HRABROST I VOLJU I POĐI negde (recimo za početak kod školskog psihologa u srednjoj) NA RAZGOVOR... Ako ne možeš onda te molim da se (na internetu) raspitaš za neki SOS telefon za decu žrtve nasilja ili žrtve nasilja u porodici i ispričaš im svoju priču... To su ljudi koji dugo godina rade na takvim problemima (većina su ih i sami imali i rešili) – oni će znati da ti daju konkretne savete za konkretne situacije i konkretnu pomoć u neizdrživim situacijama (sklonište i utehu, kao i pravnu pomoć)...
Odaberi jedno od ova dva rešenja – sve je bolje od navikavanja na loše, naročito kad MOŽE BOLJE!
ZA TRI MUSKETARA...
Seksualni odnosi su u vašim godinama jedna od najbitnijih tema razmišljanja, razgovora i akcije... Što zbog podivljalih hormona što zbog pritiska vršnjaka (pravo vreme da se to uradi, pri čemu treba imati na umu da oni koji o tome najviše pričaju obično najmanje rade) pomenuta tematika vam ne izlazi iz glave tako da bi ubacivanje predmeta koji bi se ticao seksualnog obrazovanja moglo da izazove eksploziju...
Šalim se malo, ideja je dobra ali seksualna tematika već je deo nastave biologije (u okviru nastavnih oblasti vezanih za anatomiju, hormone i sl.) kao i brojnih predavanja u okviru zdravstvene edukacije (priče o seksualno prenosivim bolestima, savetovališta za brak i porodicu i sl.) tako da informacija (ko ih želi) u školama ima dovoljno... Bolja (često i preciznija) znanja mogu se dobiti od starije braće i sestara, prijatelja, roditelja i sl... Tu su i filmovi :)) No, bitne informacije možete dobiti i od svog lekara u Domu zdravlja, u omladinskim savetovalištima i na brojnim drugim mestima a ja ću da se posvetim vašim konkretnim pitanjima... O kontracepciji...
Kontracepcija podrazumeva sve mere sprečavanja oplodnje jajne ćelije tj. trudnoće, a postoje muška i ženska kontraceptivna sredstva... Muška su kondom i sterilizacija... Pošto je ovo drugo malo grublja opcija i primenjuju je muškarci koji sa bračnim partnerom već imaju određeni broj dece pojasniću prvu... Ovo sredstvo je prilično pouzdano odnosno – ako je kondom ceo (tj. nema fizičkih oštećenja – rupa) i ne spadne u toku ejakulacije ili nakon nje onda je potpuno pouzdano. Ne samo što sprečava mogućnost oplodnje već sprečava mogućnost prenošenja seksualno prenosivih bolesti (tj. veneričnih) sa jednog partnera na drugog, a takve bolesti su SIDA, hepatitis (ponekad još ružnija bolest od side, a takođe smrtonosna), sifilis (kapavac), stidne vaši (picajzle) i td. Najpoznatija ženska kontraceptivna sredstva su AB folije, kontraceptivne (anti-bebi) pilule i dijafragma... I kod njih postoji sterilizacija ali ne bih o tome. AB folije su prilično pouzdane (oko 85-95%) ali nedostatak je što se mogu koristiti samo ako se tačno zna kada će doći do odnosa (jer deluju nakon 30-45 minuta od postavljanja i to ograničeno vreme)... Ukoliko se devojka odluči za ovaj vid kontracepcije preporučljivo je da pomno pročita uputstvo i prati ga u potpunosti. Pilule su 100% pouzdane (ako se uzimaju prema uputstvu, dakle svaki dan), one jesu bazirane na hormonima pa su mogući neki negativni efekti (po organizam) ali daleko od nekadašnjih priča da od njih rastu brkovi i sl. (napredovala farmaceutska industrija) – ovo je najbolje rešenje za devojke koje imaju česte odnose sa partnerom koji izbegava da nosi kondom (mada za izbegavanjene postoji opravdanje). Dijafragma je takođe pouzdano sredstvo, pri čemu postoje dijafragme koje se ugrađuju (hirurški) na duže vreme i one koje može da postavi sama žena (po potrebi)... Ovo je sredstvo prikladnije za starije žene... Važno je naglasiti da nijedno žensko kontraceptivno sredstvo ne sprečava prenošenje veneričnih bolesti – zato je na muškarcu (skoro obaveza) da nosi kondom... Naročito sa manje poznatim partnerom jer npr. hepatitis C ima svaki stoti stanovnik Srbije (u obliku virusa koji može da oživi ali i ne mora isto kao i HIV)... Još tri važne informacije: - takozvani plodni dani su period ovulacije tj. vreme kada je jajna ćelija spremna za oplodnju (kada može doći do začeća) i traje 12-14 sati (po nekima 24, a u tom periodu telesna temperatura je blago povišena – 37,2 - 37,5), ali je teško odrediti kada počinje (otprilike na polovini perioda između kraja prethodne i predviđenog početka sledeće menstruacije, ako je redovna i tačna, a u tom periodu telesna temperatura je blago povišena – 37,2 - 37,5) pa je zato računanje plodnih dana i izbegavanje odnosa bez zaštite u tom periodu korisno (treba ga praktikovati) ali nedovoljno pouzdano... Drugo, kondomi dugim stajanjem gube svoju elastičnost i lakše se mogu oštetiti tako da gube svoju funkciju (zato je potrebno češće kupovati kondome – upotrebili prethodne ili ne)... Treće, do kašnjenja ili izostanka menstruacije može doći iz mnogih razloga (stres, napetost, bolest, hormonski poremećaji i sl.) a panika oko moguće trudnoće još više smanjuje lučenje hormona i još više odlaže menstrualni ciklus... Ako devojka pomisli da je zatrudnela – sigurne informacije može dobiti ultrazvukom i testom krvi (otprilike dve nedelje od predviđenog početka izostale menstruacije ili otprilike tri nedelje od rizičnog odnosa)... Nesigurne (nedovoljno pouzdane) informacije zainteresovana može dobiti i (otprilike u istim rokovima) putem testova za trudnoću ispitivanjem urina (koji se mogu kupiti u apotekama i samouslugama) – naime, ako je test pozitivan (tj. ukazuje na trudnoću) to je 80 do 95% sigurna trudnoća, a ukoliko je negativan postoji 5 do 15% da je osoba ipak trudna...
Postoji i lažna trudnoća kada devojka ima sve simptome trudnoće (izostala menstruacija, mučnine, gojenje i sl. ali nije došlo do oplodnje) kao i vanmaterična trudnoća (kada je ćelija oplođena ali se ne spusti na pravo mesto pa je izuzetno rizična za trudnicu a plod ne može da preživi) – međutim ovakve pojave su retke i ovde nema mesta da o njima pišem (drugi put, možda)...
Još nešto – pravo vreme za odnos je onda kada osećaš da si spreman/a i da to želiš da uradiš, ne daj da te požuruju + prvi odnos treba da imaš sa nekim koga smatraš pravim + odnos (naročito prvi) obično ne bude ono što si očekivao/la, nemoj da to doživljavaš kao traumu...
Nadam se da ste zadovoljni odgovorom i da ste dobili bar neke od informacija koje su vas interesovale... Za ovaj put toliko...
ZA UPLAŠENU MALU...
Problem o kome si pisala je česta pojava (u periodu života u kome se trenutno nalazite). Prvo, ne postoji pravo vremeza prvo seksualno iskustvo – postoje samo pravi trenutak i prava osoba... Često nam se desi da trenutak i/ili osoba deluju kao pravi a posle počnemo da mislimo da nisu – to izaziva kajanje koje je jedno od najbesmislenijih osećanja (jer se postupci i vreme ne mogu vratiti). Zbog toga je važno da, kada osoba odluči da sa nekim ima seksualni odnos (naročito prvi) bude što sigurnija da su osoba i trenutak pravi – kasnije neće biti razloga za kajanje jer je u datom trenutkubila uverena u ispravnost odluke.
Vreme koje ste proveli zajedno (prilično dugo ) verovatno te je do sada uverilo da je on neko ko ume da čeka a to je retko prisutan kvalitet u današnje vreme. Osim toga, veoma je lepo i za pohvalu što poštuje tvoje odluke ... Zbog toga verujem da (ukoliko ste već odlučili ili nameravate da odlučite) ste imali dovoljno vremena da oboje (pošto je i njemu prvi put) utvrdite da li je ona druga osoba prava. U vašim godinama mnogo je teža prilika za pravi trenutak ali verujem da ćete (ili ste), zajedno kako i dolikuje, odlučiti (odlučili) o toj prilici... To što ni jedno nema iskustva ne bi trebalo da predstavlja naročiti problem (naročito pošto imate brojne načine, koje ste nadam se koristili, da se edukujete po tom pitanju) osim mogućeg straha/treme kod oboje. Najbitnije – ukoliko su osoba i trenutak pravi odna će i bol (koji najčešće i nije naročito intenzivan-jak) biti neuporedivo manji (jer ćeš ti biti opuštena a partner pažljiv) nego da se to desi npr. na nekoj žurci sa nekim koga ne poznaješ dovoljno (što je najčešći slučaj sa onima koji se posle kaju mada i tada nema razloga za tim – ako je postojalo uverenje o ispravnosti postupka)...
E da, obavezno insistiraj (što važi za sve) na kondomu... To je najjednostavniji a prilično siguran način zaštite od brojnih polnih i polno-prenosivih bolesti kao i od neželjene trudnoće (budući da je u vašem uzrastu korišćenje pilule preporučljivo samo ukoliko imaš redovne i učestale odnose sa partnerom). Za razliku od, čak i ne tako davne, prošlosti (npr. 50-tih godina dvadesetog veka) kada je korišćenje kondoma (ili zahtevanje istog) u odnosu pokazivalo da se nema poverenja u partnerku /partnera – nakon 80-tih godina istog veka to je postao način pokazivanja partneru da brinete i za sebe i za njega/nju... Sve najbolje oboma!
ZA SVETLO PLAVU BOJU...
Odgovor će biti (nadam se) u skladu sa tvojim uzrastom... Dakle, njegovo gledanje u tvom pravcu može da ima različite razloge: možda si mu interesantna, možda gleda nekoga ili nešto u tvojoj blizini, možda se slučajno desi da kada god ti pogledaš u njegovom pravcu i on pogleda u tvom, možda ti toliko dugo gledaš u njega da primetiš svaki put kada on pogleda ka tebi, a možda mu se i sviđaš... Poenta – samo gledanje ne mora da znači ništa, ali ti (obzirom da si ženskog pola pa imaš mnogo jaču intuiciju) možeš da zaključiš da li osim pogleda tu ima još nečega... E sad, kad utvrdiš da tu ima nešto, možeš da počneš i ti da šalješ neke signale... Ako na signale ne bude reakcije možeš da pokušaš da se (preko nekoga ili, što je bolje, lično) u razgovoru informišeš šta je njegovo mišljenje i koja su mu osećanja... Na sličan način mu preneseš i svoja...
Ako se opet ništa ne desi – imaš izbor: da čekaš da on nešto preduzme (što može da bude prilično mučno jer su dečaci tog uzrasta prilično često nezainteresovani za devojčice) ili da ti nešto preduzmeš... Nije blam da ti priđeš njemu (mada bi bilo poželjnije da on priđe tebi) ali je svako savetovanje vezano za to kako vrlo nezahvalno... Svako ima svoj način, koji se menja često i zbog najmanjih promena u situaciji, a nijedan način nema osiguran uspeh...
U skladu sa tim – ti ćeš sama najbolje da smisliš kako, samo je bitno da ne osmišljavaš previše (tj. spontanost je uvek bolja) jer ćeš u toj situaciji biti u većoj opasnosti da se zbuniš i napraviš pogrešan korak. Osnovno je da ne doživiš moguće odbijanje kao nešto strašno, naime čak i da mu se izuzetno sviđaš postoji šansa da ne želi da bude sa tobom iz milion razloga (sviđa mu se i neko drugi, u vezi je, iz istog ste odeljenja, da ne kvari drugarstvo, nije raspoložen za vezu i sl.). Ipak je bolje znati na čemu si, čak i kada ti ishod ne odgovara, nego biti u nedoumici... Samo bez brige.
ZA NOVEMBAR
Svaka čast na pitanjima... Večna i nikad odgovorena pitanja... Vidim da ti ih je na um padalo još ali si odustao – valjda da nas ne bi 'previše zamarao'... Veruj da je i ovo bilo dovoljno... Pokušaćemo da sažmemo brojne definicije, povežemo ih sa svojim tumačenjima i da ti kratko odgovorimo... Ne pretendujemo da su ovo prave definicije jer je većinu ovih pojmova nemoguće objasniti, ali zvuče dovoljno dobro za jedan odgovor na pismo... Pa da počnemo....
Sloboda je sposobnost donošenja i izvršavanja odluka koje se tiču određenog fenomena, nastale (isključivo ili prevashodno) pod uticajem samog fenomena.
Ideja je kratka, često bespredstavna misao koja donosi razrešenje aktuelnog ili dugotrajnijeg misaonog toka.
Um je kapacitet da se razmišlja, da se donose odluke i vrši spoznaja.
Razum je sposobnost da se na osnovu konkretnih – realnih, ali i subjektivnih argumenata donose zaključci koji odgovaraju realnosti i u njoj su primenjivi.
Razlika između uma i razuma je u širini pojma (razum je podskup uma – um je širi pojam). Volja je sposobnost svesnog odlučivanja o svom funkcionisanju (fiziološkom, fizičkom i psihičkom)...
Na pitanja o duhu i duši odgovore je nemoguće dati kratko, zato ti preporučujemo da o tim pitanjima porazgovaraš sa veroučiteljem (školskim) jer će ti on dati verovatno mnogo bolji odgovor nego što bi mi ikada mogli... To je tema o kojoj se vode polemike hiljadama godina (i to uglavnom religijske) pa, ako te to zanima – najbolje je da odgovore potražiš na izvoru (dakle veroučitelj ili sveštenik Crkve u koju odlaziš)...
Nadamo se da smo ti, bar donekle, pomogli....
ZA TAJSONA DOŽIVOTNOG
Za LOTO ne znam, to sam gledao davnih dana kada je loptice izvlačila Suzana Mančić, znam da je nekada bilo formula kako da odabereš brojeve... Mada se niko (koliko ja znam) na taj način nije ovajdio...
Što se tiče KLADIONICE pouzdano znam da u školi garant imaš nekoliko stručnjaka koji pomažu u odluci na koga da staviš pare i dobijaju relativno često (doduše uglavnom na malim kvotama, zar ne) – i oni i oni koje savetuju... Ipak, na kraju je to pitanje SREĆE – ili je imaš ili je nemaš... Na nekom polju nemaš (ili imaš malo), ali zato na drugom imaš (to se valjda drži neka ravnoteža)... Ako ti ne bude išlo (podrazumeva da su ULAGANJA VEĆA OD DOBIJENOG) odustani od kocke (narodski – batali) i posveti se nečemu drugom... Kažu da ko nema sreće u kocki ima u ljubavi... Ne znam, probaj...
ZA PLAVU LUTKICU
Prvo nešto u vezi onoga da te ogovaraju – zlih jezika uvek ima, kao i zavidnih i sujetnih ljudi, ali (naravno pod uslovom da TI SMATRAŠ da si kako treba) uteha ti je ona narodna izreka: za dobrim konjem prašina se diže... Pa nek pričaju, što kaže ona Krmeljuša (J.Karleuša- prim.prev.) I loša reklama je reklama... Samo što ona to kaže kroz nos...
Što se dečka tiče, on je ipak odlučio da ostanete prijatelji... Srećom za to se odlučio na vreme jer, da ste duže ostali zajedno ili imali dublju vezu od onog jednog poljubca – nikada (najverovatnije) ne bi mogli da se vratite na PRIJATELJSTVO... A ono je, priznaćeš, ređe, bitnije i trajnije od ljubavi... Osim ponekad... Retko...
ZA 2222...
Ne znam kako da odgovorim – nema pitanja... Ali ima toliko tuge, bola, besa i razočaranja da je to neverovatno... Pišeš kao da imaš 80 ili 90 godina, da boluješ od nekoliko neizlečivih bolesti, da te svaka od tvojih pet (bar) bivših žena ostavila uzevši pola imovine i decu, svi prijatelji su ti (naravno) odavno pomrli, deca nisu postigla ono što si mislio, najviše te razočarao sin koji je napustio školu i pridružio se cirkusu (zato ti i unuk sad nastupa sa majmunom)...
Mislim da nije baš sve tako (mada možda nekada izgleda) zato te molim da za početak utvrdiš o čemu se radi... Ako nisi već prevazišao ovu fazu iz pisma... Zapitaj se koliki deo tvojih problema je zapravo 'tvoj' (a tvoj je samo onaj problem, veruj, čije rešenje većim delom ili celokupno zavisi od tebe) i koji je od njih prioritetan (mora da se reši prvi). Onda ćeš, sigurno, biti na korak od rešenja jer je svako rešenje u tebi. Biće bolje... Bar po nešto. Bez brige :)
ZA TASH-u C.H.B...
Pokušaću da ti odgovorim kako si me i pitala: 1) to što svako počne da ti se sviđa tek kad raskineš je ljudska odlika da shvatamo koliko nam nešto znači tek kad ga izgubimo… To što je ova osobina kod tebe malo izraženija rezultat je (verovatno) zato što te neko (u ranijoj vezi) jako povredio, pa zato sad ne dozvoljavaš sebi da se zaljubiš… Ne brini, u pravu si da će doći vreme kada neće biti tako, to će biti baš tada kada se pojavi pravi… Tada nećeš biti u stanju da uključiš glavu i sprečiš sebe da se zaljubiš… I to će biti to… Budi otvorenija i ulazi u priču sa manje straha da ćeš biti povređena, ako neko bude hteo da te povredi najlakše je u trenutku se zaštititi – mnogo lakše nego provođenje života u sprečavanju sebe da se za nekog vežeš… Što se problema 2) tiče: mama ti misli najbolje, nekada ne zna kao da postupi sa tobom pa onda napravi i poneku grešku, to što te kako kažeš smara je sasvim normalno u tvojim godinama – ali kada je tako onda pokušaj da vaše razgovore usmeriš na ono što tebe zanima i što bi je i inače pitala… Pokušaj da shvatiš da ona svoje mišljenje ne iznosi da bi ti promenila svoje, isto kao što kada ti iznosiš svoje ne treba da očekuješ da ona promeni njeno – ona ima svoje ti svoje… Poenta nije da se svađom neko natera da prihvati tuđe već da i jedna i druga strana prihvate da i onaj drugi ima pravo na mišljenje i da se napravi nekakav kompromis koji će (bar delimično) da ZADOVOLJI OBE STRANE.
Mislim da je ljubav koju osećate jedna prema drugoj dovoljno dobra osnova da sednete i otvoreno razgovarate o problemima u vašim odnosima i probate da ih poboljšate… Tačka 3) Škola nije problem, i da si u nekoj od željenih škola isto bi bilo nečega što te smara (možda manje, ali možda i više jer bi ti bila manje voljna da trpiš) tako da to ne može biti opravdanje za tvoje moguće neuspehe… Pričali smo o tome, ako možeš da se prebaciš – prebaci se (mada mislim da je sada već kasno) ali ako ne onda se pomiriš sa time gde si (a to nije tako loše mesto) i da učiniš najbolje što možeš za sebe (što manje učenja, što bolje ocene – a to je mnogo lakše nego u pomenutim školama)… Dobiješ diplomu sa dobrim uspehom i upišeš neki faks… Ako ti je želja da upišeš FDU onda to možeš sa bilo kojom školom, čak (ako si veliki talenat) i bez završene škole (naime u trećoj godini možeš da ideš na prijemni, koji je i inače pre prijemnih na ostalim fakultetima)… Mada ti ne bi (prijateljski) preporučili (naravno) da napuštaš školu… I na kraju 4) kao što odgovorih malopre na jedno pismo (koje neće biti objavljeno ovde ybog eventualne idiskrecije) – za dobrim konjem, prašina se diže… Kad se prašina spusti TI ipak OSTAJEŠ TI… Srećno
ZA ZODIJAK...
Potrudiću se da odgovor tebi bude kraći i duhovitiji... Osnovni problem u celoj situaciji sagledala si u prvoj rečenici – konstatujući da si emotivno razoreno (prejak ti je malo ovaj izraz ali tvoj je)dete... Zato si se i ponela pomalo detinjasto... Prvi dečko je postao interesantan tek kada se za njega zainteresovala tvoja drugarica (mada ga znaš i imaš priliku da ga viđaš mnogo duže)... Dok ste bili zajedno (verovatno zbog zasićenja) zainteresovala si se za drugog... Njegovog najboljeg prijatelja... Bila si sa njim, a njih dvojca su se (pretpostavljam) oko toga prilično posvađali... Nakon toga je i on postao nedovoljno interesantan pa si ga (kako kažeš) otkačila... Iako kažeš nažalost, ne treba da se kaješ – to je bio tvoj izbor i tvoja odluka (dovoljno je da izvučeš pouku)... Sada je prvi dečko ponovo interesantan ali nedohvatljiv... Ili bar tako izgleda...
Zapitaj se šta je zaista bio razlog za tvoju vezu sa prvim dečkom, zašto si ga ostavila, zašto si bila sa drugim i zašto sada ponovo želiš prvog... Moguće je da ti je interesantna potera, trka (lov) a ne terani, cilj (lovina)... Moguće je da ti osećanja nisu bila dovoljno jaka ali si htela da ih proveriš... U oba slučaja ne bi trebalo da se vraćaš unazad... Ako, međutim, sada zaista imaš jaka osećanja prema prvom dečku (ali ne zato što te on izbegava već zato što ti je stvarno stalo) onda te ništa ne može sprečiti da probaš ponovo... Počni tako što ćeš mu staviti do znanja da si svesna greške, objasni mu zašto si to uradila (znaćeš da objasniš kad razmisliš), reci mu svoja sadašnja osećanja i šta očekuješ (želiš)... Svakako ćeš imati prilike za to – viđate se svaki dan, a on neće moći večito da izbegava razgovor (vreme leči sve rane pa i ljutnje)... Kakav će biti njegov odgovor zavisi od mnogo faktora ali ne mora da bude negativan, tako da ima nade ako si dovoljno uporna i ako su ti osećanja dovoljno jaka... I ako shvatiš da si ga povredila i to mu objasniš na pravi način...
Razmisli šta zaista želiš i, šta god da odlučiš, srećno!
ZA SANI (nemamo onaj hipi znak na računaru)...
Počeću od objašnjenja bolesti koje si pomenula (anoreksije i bulimije) jer smatram da će podaci biti korisni i drugima koji čitaju ovaj odgovor (prvenstveno devojčicama)... A onda ću se vratiti na tvoj slučaj. Obe bolesti za koje se interesuješ novijeg su datuma, prvi slučajevi koji su opisani pojavljuju se krajem šezdesetih godina dvadesetog veka. Veliki broj naučnika povezao je to sa promenom u idealu ženske lepote do koga je došlo tih godina...
Najpoznatiji pokazatelj novog trenda (koji je prevashodno stizao iz Engleske) bila je poznata manekenka Tvigi – čije je ime dugo bilo sinonim (drugo ime) za mršavost... Homoseksualci su u to vreme preuzimali modnu scenu (danas već njome suvereno vladaju) i imali su nameru da promovišu ideal androgene (bespolne, dečačke) ženske lepote... Ideja je bila da žensko ne sme biti ženstveno (tj. ne sme da ima obline) i treba da bude pokretni čiviluk za modu...
Da li je do toga došlo zato što kreatori nisu želeli da publika gleda u manekenku već u garderobu (dakle zbog poslovnih razloga) ili prosto zato što su (kao homoseksualni muškarci) imali malo ideja o tome šta je muškarcu privlačno (i to uglavnom pogrešnih), a možda i iz čistog inata – tek, došlo je do toga da je kao ideal privlačnosti osmišljena žena uskih kukova, mršava, koščata, dečačkog lica i bez grudi... Moraš znati da tih godina nesretno završila svoj život poslednja pin up (za dizanje morala vojske, za kačenje na zid – to su tumačenja termina pin ap) devojka – Merilin Monro i da su tih godina bitnici (a kasnije hipici) promovisali (osim droga koje su pomućivale pravilno viđenje stvari) i ideal žene koja je emancipovana, učena, aseksualna i muškobanjasta... Devojke koje su se slagale sa ovim viđenjem spaljivale su svoje brushaltere i odbijale da se briju ispod pazuha (po uzoru na feministkinje koje su tada bile izuzetno jake)... Sad dolazimo do tih bolesti koje su počele da se javljaju među devojkama ubrzo nakon poberteta tj. u periodu adolescencije. Verovatno je uzrok bio u tome što su devojke smatrale da neće biti privlačne kad počnu da im rastu grudi zbog novog trenda ali postojalo je još nešto...
Ovde je bitno da naglasim da od anoreksije oboljevaju i muškarci ali izuzetno retko (1 slučaj od 2300) i to uglavnom od devedesetih, dok od bulimije oboljeva određen procenat (10-tak na stotinu obolelih) muškaraca – muškarci takođe oboljevaju u adolescenciji a najčešće su to feminizirani dečaci (krhke građe, višeg glasa i ženstvenih pokreta – ne nužno homoseksualno nastrojeni)... Obe ove bolesti na početku su tumačene kao poremećaji ishrane (i danas lečenje obično počinje odlaskom kod nutricioniste) jer bolest počinje tako što osoba prvo počinje da izbegava oređene vrste hrane (najčešće meso, hleb, mlečne proizvode), nakon toga dolazi do smanjivanja (ili preskakanja) obroka, a onda počinje povraćanje (nekad prisilno-prst u grlo a nekad zbog smanjene efikasnosti želuca- naduvenost, preopterećenost)... Ono što se, sada, zna je da su obe ove bolesti psihičke – anoreksija je obično izazvana neprihvatanjem svoje seksualne uloge (na podsvesnom planu), nerealnim strahom od seksualnih odnosa (i svesno i nesvesno) i nedovoljno uspešnim odnosom sa majkom (nedostatak poverenja ili majka koja izuzetno ističe svoju ženstvenost i snagu)... Bulimija nastaje iz sličnih razloga s' tim što je glavna odlika bulimične osobe to što je gladna ljubavi (i svesno i nesvesno) i što će često ispoljavati svoju seksualnost (da bi proverila koliko je privlačna i da bi osetila ljubav). Ono što razlikuje ove dve bolesti (u simptomima) je vrlo malo toga...
Simptomi anoreksije su smanjena ishrana, hiperaktivnost (osoba ima osećaj da je puna energije i da mora da je potroši), visok motiv postignuća (svašta hoće da uradi i bitno joj je da to neko pohvali), konstantno nezadovoljstvo fizičkim izgledom (prvenstveno osećaj debelosti – ovaj osećaj osoba ima i kada bude upućena na prinudno lečenje zbog neuhranjenosti), ritualno povraćanje i sl. Sticajem okolnosti na svojoj kliničkoj praksi radio sam sa pacijentkinjom koja je imala 19 godina, bila je visoka preko 170, bila teška svega 38 kolograma ali je često govorila da su joj ruke i dalje debeljuškaste)... Obično anoreksične osobe imaju negativan stav prema seksualnim odnosima i retko su njima zadovoljne (ako ih ikada sebi dozvole), zainteresovane su za kuvanje i kuhinju (znaju mnoge kalorijske vrednosti napamet, znaju šta sa čime ide i sa tim zamaraju svoje bližnje – uglavnom majke i sestre)... Posle nekog vremena (obično par godina) anoreksična osoba počinje da se oseća umorno, nezadovoljna je i depresivna, oseća se bolesno i krhko (što obično i jeste jer imuni sistem slabi), počinje otvoreno da želi zlo ženama iz svoje blizine itd... Simptomi bulimije su otprilike isti, samo što je kod njih često ritualno najedanje (osoba pojede veliku količinu hrane, a onda se žali da joj nije dobro i odlazi da povraća), periodi apstinencije (seksualne) smenjuju se sa promiskuitetom, a osoba je (često bez ikakvog razloga) čas depresivna i umorna – čas puna energije i aktivna... Bulimična osoba će često pitati druge da li misle da je lepa (tražeći potvrdu) dok anoreksična osoba to (skoro nikada) neće uraditi... Toliko, mislim da sam izneo dovoljno opštih činjenica – da se vratimo na tebe...
Ako si zaista počela da povraćaš svaki treći dan (namerno), obzirom da si u godinama u kojim si – zaista bih te zamolio da sa time prestaneš... Čovek lako stvara naviku a posle je se teško oslobađa (ili ona pređe na fiziološki plan)... Slažem se sa tobom u mišljenju da nisi anoreksična (to je izuzetno teška i strašna bolest i zaista ti je ne bih poželeo) ali možeš sebe da podstakneš da budeš... Rečenica vezana za Anđelinu DŽoli ukazuje na to... Molim te da shvatiš da najveći deo stvari koje pročitaš u novinama nije tačan – svako malo proglase neku zvezdu anoreksičnom (čisto da joj dignu popularnost, kao što se to jedno vreme radilo sa sidom)... Novi talas anoreksije počeo je kada su dizajneri promovisali Kejt Mos u supermodel. Rečeno je da i ona ima anoreksiju a mnoge devojke su se sa tim identifikovale... U međuvremenu Kejt se ugojila, postala ženstvena i rodila zdravo dete (ubrzo će još jedno)... Osoba koja zaista boluje od anoreksije (i bulimije) ima velika fiziološka oštećenja, od kojih se najpre javlja neredovnost pa izostajanje menstruacije, polne žlezde im toliko slabo rade da ne dolazi do ovulacije jajne ćelije a često ni do njenog nastanka (kao da su u menopauzi) – tako da retko ili nikada ne mogu da zatrudne...
Ako nastaviš sa povraćanjem molim te da još porazgovaramo... Hvala na strpljenju (za čekanje odgovora)...