PLAN
1. Nihilizam nam je pred vratima:
otkuda nam dolazi taj najstrašniji od sviju gostiju — Pre svega zabluda
je ukazivati na »društvena zla«, ili na »fiziološku degeneraciju«
ili čak i korupciju kao na uzrok nihilizma. Ovo je vreme najčasnije
i najbolećivije. Zlo, bilo duhovno, fizičko ili intelektualno, po sebi nije
sposobno da izazove nihilizam (to jest, potpuno odbacivanje vrednosti, smisla,
željivosti). Oba se zla mogu još na sasvim drugi način protumačiti. Ali u
jednom sasvim određenom tumačenju, hrišćansko-moralnom, duboko
je usađen nihilizam.
2. Propast hrišćanstva od njegovoga
morala (koji je nerazdvojan), koji se najzad obrće protiv hrišćanskoga Boga
(smisao za istinu, koji je hrišćanstvo jako razvilo, postaje prezrenje prema
laži i lažnosti svih hrišćanskih tumačenja sveta i istorije. Obrt od »Bog
je istina« u fanatičku veru: »Sve je laž«. Budizam dela...).
3. Sumnja u moral je odlučujući
faktor. Propast moralnog tumačenja sveta, koji više nema autoriteta, pošto
je već pokušao da se sakrije u transcendentalnom svetu svršava se nihilizmom.
»Ništa više nema smisla« (neizvodljivost jednoga tumačenja sveta, kome su
ljudi posvetili ogromne energije — pobuđuje sumnju da nisu možda sva tumačenja
lažna). Budistička crta: čežnja za nebićem. (Indiski budizam nema
za sobom neki bitno moralni razvitak; zbog toga u njegovom slučaju nihilizam
znači nesavladani moral: život kao kazna, život shvaćen kao zabluda; zabluda
dakle kao kazna — što je moralna ocena.) Filosofski pokušaji da se prevaziđe
»moralni Bog« (Hegel, panteizam); pobeda narodnih ideala: mudrac; svetitelj,
pesnik. Sukob između »istinitog«, i »lepog«, i dobrog«...
4. Protiv »besmislenosti« s jedne
strane, protiv moralnih merila s druge: u kojoj je meri dosada sva nauka
i filosofija stajala pod uticajem moralnih sudova? I da li nismo stekli neprijateljstvo
nauke uz to kao pride? Ili predrasudu protiv nauke? Kritika spinozizma. Hrišćanska
shvatanja vrednosti svuda prisutna kao ostaci u socijalističkim i pozitivističkim
sistemima. Nedostaje kritika hrišćanskog morala.
5. Nihilističke posledice današnje
prirodne nauke (pored njenoga pokušaja da se sakrije u natprirodnom). Bavljenje
naukom donosi na kraju samouništenje, okretanje protiv samoga sebe, antinaučnost.
Od Kopernika čovek se kotrlja od centra ka x.
6. Nihilističke posledice političkog
i političko-ekonomskog načina mišljenja, gde sva načela na kraju postaju
obojena atmosferom pozornice: dah mediokritetstva, beznačajnost, nepoštenje,
itd. Nacionalizam. Anarhija itd. Kazna. Svuda nedostaje iskupitelj, opravdalac
bilo kao stalež bilo kao pojedinac.
7. Nihilističke posledice istorije
i »praktičnih istoričara«, to jest romantičara. Stav umetnosti je potpuno
neoriginalan u modernom svetu. Njena sumornost. Geteov takozvani olimpizam.
8. Umetnost i pripremanje nihilizma.
Romantizam (završetak Vagnerovih Nibelunga).
-početak-
|