Ja ću tražiti da se vrati čoveku kao njegova svojina i njegova
tvorevina sva lepota i uzvišenost koju smo pozajmili stvarnom i zamišljenom
svetu: kao njegova najlepša apologija. Čovek kao pesnik, kao mislilac,
kao bog, kao ljubav, kao moć. O, da kraljevske darežljivosti kojom je obasuo
stvari da bi sebe osiromašio i osetio se bedan! Dosada je bila njegova
najveća nesebičnost, što se divio i klanjao se i molio se i znao da od
sebe sakrije, da je on bio taj koji je stvorio ono čemu se divio.
|