ZAVRŠNE NAPOMENE ZA KRITIKU MORALA


399

          Tri stvari zahtevam od vas — ma kako vam rđavo zvučale u ušima: da podvrgnete kritici čak i moralne ocene vrednosti. Da zaustavite svoj instinktivni moralni impuls, koji u ovom slučaju zahteva pokornost a ne kritiku, pitanjem: »Zašto pokornost?« Da ovu želju za traženjem uzroka, za kritikom morala, smatrate za svoj sadanji moral, za najuzvišeniju vrstu morala, koja vama i vašem vremenu čini čast. Da vaše poštenje, vaša volja da se ne obmanjujete, mora položiti računa o sebi: zašto ne? — Pred kojim forumom?

400

          Tri tvrđenja:
          Neotmeno pretstavlja nešto više (protest »prostoga čoveka«);
          Protivprirodno pretstavlja nešto više (protest zlosrećnika);
          Prosečno pretstavlja nešto više (protest gomile, »prosečnih«);
          U istoriji morala izražava se dakle volja za moć preko koje čas robovi i potlačeni, čas neuspeli i stradalnici od samih sebe, čas prosečni pokušavaju da nametnu ocene vrednosti koje su najpovoljnije po njih.
          Utoliko je moral kao pojava vredan najveće pažnje s gledišta biologije. Moral je dosada napredovao na račun: gospodareće klase i njihovih specifičnih instinkata, naprednih i lepih priroda, nezavisnih i privilegisanih u ma kome smislu.
          Moral je dakle reakcija protiv napora prirode, koja bi htela da omogući jedan viši tip čoveka. Posledica toga je: nepoverenje prema životu uopšte (ukoliko se tendencije njegove osećaju kao nešto nemoralno) — besmislenost, nedotupavost (ukoliko se najviše vrednosti osećaju kao da su suprotne najvišim instinktima) — degeneracija i samouništenje »viših priroda«, jer je u njima sukob svestan.



-početak-