1020 

GLAVNE VRSTE PESIMIZMA

          Pesimizam osetljivosti (preterana nadražljivost uz prevagu osećanja bola); 
          Pesimizam »neslobodne volje« (drugim rečima: nedostatak silâ koje bi se opirale nadražajima); 
          Pesimizam sumnje (klonjenje od svega utvrđenogam od svakoga hvatanja i dodira). 
          Psihološka stanja koja prate ovaj pesimizam mogu se posmatrati u ludnici, premda u nešto preteranom obliku. Tako isto i »nihilizam« (osećanje »ništavnosti« koje sve prožima). 
          Ali gde spada Paskalov moralni pesimizam? Metafizički pesimizam filosofije Vedanta? Socijalni pesimizam anarhista (ili Šeliev)? Pesimizam saučešća (kao što je pesimizam Lava Tolstoja, Alfreda de Vinjia)? 
          Nisu li sve to pojave propadanja i obolenja?... Preterano pridavanje važnosti moralnim vrednostima ili fikcijama o »drugom svetu« ili socijalnim nedaćama ili stradanju uopšte: svaka takva preteranost jednog užeg gledišta po sebi je već znak obolenja. Tako isto prevaga negativnog nad pozitivnim! 
          Ono što se ovde ne sme brkati: zadovoljstvo u tome da se kaže ne i čini ne kad je ono posledica ogromne snage i napona pozitivnog stava — koji je svojstven svima bogatim i moćnim ljudima i vremenima. I luksuz u isti mah; isto tako i oblik hrabrosti koja sebe protivstavlja strašnom; simpatija za užasno i dvosmisleno, jer je čovek sam, između ostaloga, strašan i dvosmislen: dionizijski duh u volji, duhu, ukusu. 
 
 

-početak-