1020
GLAVNE VRSTE PESIMIZMA
Pesimizam osetljivosti
(preterana nadražljivost uz prevagu osećanja bola);
Pesimizam »neslobodne
volje« (drugim rečima: nedostatak silâ koje bi se opirale nadražajima);
Pesimizam sumnje
(klonjenje od svega utvrđenogam od svakoga hvatanja i dodira).
Psihološka stanja
koja prate ovaj pesimizam mogu se posmatrati u ludnici, premda u nešto
preteranom obliku. Tako isto i »nihilizam« (osećanje »ništavnosti«
koje sve prožima).
Ali gde spada
Paskalov moralni pesimizam? Metafizički pesimizam filosofije Vedanta?
Socijalni pesimizam anarhista (ili Šeliev)? Pesimizam saučešća
(kao što je pesimizam Lava Tolstoja, Alfreda de Vinjia)?
Nisu li sve
to pojave propadanja i obolenja?... Preterano pridavanje važnosti moralnim
vrednostima ili fikcijama o »drugom svetu« ili socijalnim nedaćama ili
stradanju uopšte: svaka takva
preteranost jednog užeg
gledišta po sebi je već znak obolenja. Tako isto prevaga negativnog nad
pozitivnim!
Ono što se ovde
ne sme brkati: zadovoljstvo u tome da se kaže ne i čini ne
kad je ono posledica ogromne snage i napona pozitivnog stava — koji je
svojstven svima bogatim i moćnim ljudima i vremenima. I luksuz u isti mah;
isto tako i oblik hrabrosti koja sebe protivstavlja strašnom; simpatija
za užasno i dvosmisleno, jer je čovek sam, između ostaloga, strašan i dvosmislen:
dionizijski duh u volji, duhu, ukusu.
-početak-
|