ORGANSKI
PROCES
Čovek
zamišlja da prisustvuje
rađanju organizama:¸šta se tu može opaziti pomoću očiju i dodirom?
Koliko se od toga može
izraziti brojevima? Koja se pravila pokazuju u kretanjima? Znači: čovek
bi hteo da sve zbivanje tako uredi kao da je ono zbivanje
za oko i za čulo dodira, što će reći kao kretanje: — on će
otkriti formule kojima će uprostiti ogromnu masu ovih
iskustava.
Svođenje svega zbivanja na nivo čoveka od čula i matematičara. Reč je o
pravljenju inventara ljudskog
iskustva: pod pretpostavkom da
su čovek ili bolje ljudsko oko i umne
sposobnosti bili večiti svedoci sviju stvari. Mi zovemo »životom« mnoštvo sila koje su
spojene zajedničkim
procesom ishrane. Ovome procesu ishrane pripada sve takozvano osećanje,
pretstavljanje, mišljenje kao sredstva koja ga omogućuju; to
će reći: 1. otpor prema svima drugim silama; 2. podešavanje njihovo
prema obliku i ritmu; 3. ocenjivanje u
pogledu asimilacije i sekrecije. Spona između
organskoga i neorganskoga sveta mora ležati u
odbojnoj sili koju ima svaki atom energije. »Život« Volja za moć tumači (— pri
obrazovanju jednog organa radi se o
jednom tumačenju): ona razgraničava, određuje stepene, razlike u moći.
Same razlike u mođi ne bi se kao takve još mogle opaziti: mora
tu postojati nešto što hoće da raste, koje svako drugo nešto što hoće
da raste tumači prema toj njegovoj vrednosti. U tome su oni
jednaki. — Uistini, tumačenje je samo sredstvo da se nečim ovlada.
(Neprekidno tumačenje je
pretpostavka organskog procesa.) Veća
složenost, oštre razlike, koegzistencija razvijenih
organa i funkcija uz iščezavanje prelaznih organa — ako je to
savršenstvo, onda se u organskom procesu otkriva volja za moć,
pomoću koje
gospodarske, stvaralačke, zapovedničke sile sve više
šire oblast svoje moći i sve više uprošćuju stvari u njoj: imperativ raste. Nasleđe kao nešto sasvim neobjašnjeno ne može se upotrebiti
kao objašnjenje, nego samo kao naznačenje, određenje jednog problema.
To isto važi i za »moć
prilagođavanja«. Ustvari, morfološko
izlaganje činjenica, čak i pod pretpostavkom da je potpuno, ne objašnjava ništa, nego samo opisuje jednu ogromnu
činjenicu. Kako se izvestan
organ može upotrebiti za koju bilo svrhu, to nije objašnjeno. To se
isto tako malo objašnjava pomoću
causae finales kaogod i pomoću causae efficientes. Pojam »uzroka« samo
je sredstvo za izražavanje, ništa više; sredstvo za
obeležavanje. Postoje
analogije: na primer, našem pamćenju analogija je ono
drugo pamćenje koje se opaža u nasleđu, razvitku i oblicima. Našem
pronalazaštvu i eksperimentisanju analogija je pronalazačka moć u
upotrebi oruđa za nove svrhe itd. Protiv darvinizma. — Korist od
jednog organa ne objašnjava
njegovo poreklo, naprotiv! Najveći deo vremena, potrebnog da se
obrazuje izvesna osobina, ona ne pomaže održanju individue i ne koristi
joj, a najmanje u borbi sa spoljašnjim prilikama i neprijateljima. »Korisnost«
u pogledu ubrzanja koraka razvitka drukčija je
brsta »korisnosti« od one koja se odnosi na najveću mogućnu stabilnost
i trajnost jednog razvijenog bića. »Koristan« u
smislu darvinističke biologije znači: ono što
pomaže izvesnom biću u njegovoj borbi s drugima. Ali po mome mišljenju
stvarni napredak
pretstavljaju osećanja preobilja,
osećanja porasta
snage, sasvim nezavisno od koristi u borbi; iz ovih osećanja
niče tek volja za borbom. — Fiziolozi
treba dobro da razmisle pre negoli što stave
instinkt za samoodržanjem kao osnovni instinkt organskog bića. Živo
biće nada sve traži da dâ odušku
svojoj snazi: »održanje« je samo jedna od
posledica toga izliva. — Valja se paziti suvišnih teleoloških načela! A
ceo pojam »nagona za
održanjem« od te je vrste. Primarna i
osnovna aktivnost jedne protoplazme ne može se
pripisati volji za samoodržanjem, jer ona uzima u sebe toliko materije
da to nema nikakve srazmere sa njenom potrebom za samoodržanjem: i što
je glavno, ona se time ne
»drži« nego se raspada...
Instinkt koji tu gospodari imao bi da objasni baš to otsustvo volje za
samoodržanjem: »glad« je već tumačenje koje se zasniva na posmatranju
nesrazmerno složenih organizama (— glad je specijalan i
pozniji oblik instinkta, izraz podele rada, u službi višeg instinkta,
koji gospodari nad tom podelom). Nemogućno je
glad smatrati kao primum
mobile, kao što se
takvim ne može smatrati ni samoodržanje. Glad shvaćena kao posledica
slabe ishrane znači: glad kao posledica jedne volje za moć
koja više ne može da gospodari.
Ne radi se ni u kom slučaju o naknadi izvesnog gubitka — tek docnije,
usled podele rada, kad je
volja za moć pronašla sasvim druge puteve da sebe zadovolji, potreba
organizma za asimilacijom svela
se na glad, na potrebu za
nadoknađivanjem izgubljenoga. Potsmeh
lažnom »altruizmu« biologa:
množenje kod ameba javlja
se kao zbacivanje tereta, kao čista dobit. To je izbacivanje nepotrebne
materije. Podela
protoplazme na dvoje nastaje kad joj nedostaje više
moći da savlada prisvojenu materiju: rađanje je posledica nemoći. Slabije
nagoni na jače potreba za ishranom; ono želi da mu se
poturi i, ako je mogućno, da se sjedini s njim. Jači se naprotiv brani,
on neće da na taj način propadne, nego se štaviše u rašćenju cepa na
dvoje i na više. Što je veća težnja za jedinstvom, mora utoliko biti
više slabosti; ukoliko je više težnje za raznolikošću, razlikom,
unutrašnjim raspadom, utoliko je više sile tu prisutno. Volja za moć
može se pokazati samo na otporu;
ona dakle traži
ono što joj se opire — to je prvobitna tendencija protoplazme, kada
pruža pseudopodije i njima pipa oko sebe. Prisvajanje i
asimilacija je pre svega posledica želje za savlađivanjem, formiranjem,
dodavanjem i preradom, dok naposletku savladani objekt ne padne potpuno
pod vlast jačega i ne poveća njegovu moć. — Ako ovaj proces asimilacije
ne uspe, onda se organizam deli i dvojstvo
se javlja
kao posledica volje za moć: da se ne bi upustilo ono što se zadobilo,
volja za moć istupa u dve volje odelito (ne gubeći pritom
potpuno vezu između dveju volja u izvesnim prilikama). Šta je
»pasivan« ? — Biti sprečen u kretanju napred; dakle delo otpornosti i
reakcije. 1. Organske
funkcije svedene na osnovnu volju, volju za moć —
i iz nje izdvojene. |