BLIZU - SAVETOVALIŠTA 'SVUDA I U SVAKOJ PRILICI'...
Terapeutski i savetodavni rad sa osobama kojima je takav vid pomoći i podrške potreban odavno je napustio memljive kancelarijsko-ordinacijske prostorije a slika psihologa ili psihoterapeuta koji sedi u fotelji (i nastoji da na više od 100 načina kaže 'Mhhm...' za vreme jedne seanse) ostala je karakteristična za tu profesiju samo u fimovima... Ipak, kod nas se (kao nažalost i u većini drugih stvari) još uvek najčešće smatra da stučnjak ne može da radi u neformalnim uslovima. Verovatno je to posledica i, često prisutnog, malograđanskog stava o potrebi da se stručnjak uvek razlikuje (i distancira) od tražioca pomoći...
Naš stav je, u mnogo čemu, različit - smatramo da su podaci i prakse pokazali da svaki čovek bolje prihvata pomoć kada mu nije pružena u formalnim, institucionalnim okolnostima a da proces savetovanja utiče na obe strane u tom procesu (i korisnika usluge i savetodavca)... Samo iz adekvatne interakcije - međusobnog odnosa uvažavanja, razmene i prihvatanja argumenata te zajedničkog dolaženja do rešenja - moguće je postići prave i dugotrajne pozitivne rezultate.
Kada se pomenuta interakcija odvija u prirodnom i uobičajenom okruženju - rezultati su (slažu se svi stručnjaci koji su sebi dozvolili da pokušaju primenu ovog pristupa) bolji i brže ostvarivi... Zbog toga je savetodavni rad u okviru projekta Blizu osmišljen na lokalitetima gde za takvim radom postoji potreba - o narkomaniji se raspravlja u parkićima i tzv. lokalnim štekovima, o alkoholizmu ispred dragstora i po lokalnim kafanama, o trgovini ljudima ispred popularnih diskoteka i splavova, o sektama na lokacijama gde vrbuju i sl. Takođe, savetovni rad može biti (i jeste) organizovan i u toku zajedničkih izleta, šetnji, poseta kulturno-zabavnim programima, zajedničih radioničarsko-promotivnih aktivnosti - a ideje o tome kako i gde će se organizovati sesija najčešće zavisi samo od dogovora većine zainteresovanih sa savetnicima... Važno je naglasiti da uloge savetodavca i onoga kome je savet potreban nisu fiksirane i da najčešće neko ko je primio savet (kao rezultat diskusije cele grupe) po određenom pitanju ubrzo postaje savetodavac, po nekom drugom pitanju, za ostale učesnike.
Kao i vezano za ostale projektne aktivnosti koje ovde predstavljamo - ne nudimo ništa značajno novo (ovakvi programi postoje od sedamdesetih godina dvadesetog veka u većini zapadnih zemalja) ali je u našoj sredini ovakav rad (bar trenutno) izuzetno redak jer stručnjaci odbijaju (često i bez navođenja razloga) da rade volonterski i vaninstitucionalno... Možda bi mogli da se ugledaju na neke kojima, očito, to nije problem.
Naš stav je, u mnogo čemu, različit - smatramo da su podaci i prakse pokazali da svaki čovek bolje prihvata pomoć kada mu nije pružena u formalnim, institucionalnim okolnostima a da proces savetovanja utiče na obe strane u tom procesu (i korisnika usluge i savetodavca)... Samo iz adekvatne interakcije - međusobnog odnosa uvažavanja, razmene i prihvatanja argumenata te zajedničkog dolaženja do rešenja - moguće je postići prave i dugotrajne pozitivne rezultate.
Kada se pomenuta interakcija odvija u prirodnom i uobičajenom okruženju - rezultati su (slažu se svi stručnjaci koji su sebi dozvolili da pokušaju primenu ovog pristupa) bolji i brže ostvarivi... Zbog toga je savetodavni rad u okviru projekta Blizu osmišljen na lokalitetima gde za takvim radom postoji potreba - o narkomaniji se raspravlja u parkićima i tzv. lokalnim štekovima, o alkoholizmu ispred dragstora i po lokalnim kafanama, o trgovini ljudima ispred popularnih diskoteka i splavova, o sektama na lokacijama gde vrbuju i sl. Takođe, savetovni rad može biti (i jeste) organizovan i u toku zajedničkih izleta, šetnji, poseta kulturno-zabavnim programima, zajedničih radioničarsko-promotivnih aktivnosti - a ideje o tome kako i gde će se organizovati sesija najčešće zavisi samo od dogovora većine zainteresovanih sa savetnicima... Važno je naglasiti da uloge savetodavca i onoga kome je savet potreban nisu fiksirane i da najčešće neko ko je primio savet (kao rezultat diskusije cele grupe) po određenom pitanju ubrzo postaje savetodavac, po nekom drugom pitanju, za ostale učesnike.
Kao i vezano za ostale projektne aktivnosti koje ovde predstavljamo - ne nudimo ništa značajno novo (ovakvi programi postoje od sedamdesetih godina dvadesetog veka u većini zapadnih zemalja) ali je u našoj sredini ovakav rad (bar trenutno) izuzetno redak jer stručnjaci odbijaju (često i bez navođenja razloga) da rade volonterski i vaninstitucionalno... Možda bi mogli da se ugledaju na neke kojima, očito, to nije problem.
RUKA - EDUKATIVNE RADIONICE, PANELI I DISKUSIJE...
Pružanje ruke... Prihvatanje pružene ruke... Nekada je baš to ono presudno što nas deli od uspona ili pada. Jedni drugima možemo pomoći da prevaziđemo čak i najveće poteškoće ukoliko budemo spremni (i imali priliku) da se susretnemo i razmenimo mišljenja, ideje i modele postupanja.
Projekt RUKA osmišljen je da se realizuje u zavisnosti od potreba i mogućnosti zainteresovanih učesnika kao i raspoloživosti adekvatnog prostora... Ideja je da se posete prostori (lokalni kulturni centri, obrazovne institucije, preduzeća) koji su dostupni određenoj grupi zainteresovanih i u tim prostorima im (za sve zainteresovane, besplatno) ponuditi:
Ove i slične aktivnosti obavljaju se već dugo u svetu a naša osnovna ideja je primena pozitivnih primera prakse (bez obzira kom teorijskom okviru pripadala) i mentalno higijenski (prvenstveno preventivni ali i terapeutski) rad u zajednici...
Projekt RUKA osmišljen je da se realizuje u zavisnosti od potreba i mogućnosti zainteresovanih učesnika kao i raspoloživosti adekvatnog prostora... Ideja je da se posete prostori (lokalni kulturni centri, obrazovne institucije, preduzeća) koji su dostupni određenoj grupi zainteresovanih i u tim prostorima im (za sve zainteresovane, besplatno) ponuditi:
- periodične tematske edukacije, mahom radioničarskog (dakle praktičarskog uz kratke i najneophodnije teorijske uvode) tipa;
- diskusione panele (u kojima bi brojni stručni predavači razmenjivali mišljenja sa zainteresovanim adolescentima/roditeljima);
- vežbanje osnovnih (od psihoterapeutskih i neuropsiholoških do tradicionalnih - disanje, joga, pokret) tehnika prevazilaženja stresa
- projekcije edukativnih filmova (zavisno od ciljne grupe - predstaviti sadržaje koji im mogu biti značajni u vidu tematskih projekcija dokumentarnih i igranih kratkometražnih i dugometražnih filmova uz tematsku diskusiju nakon toga, u kojoj mogu učestvovati svi zainteresovani)
- organizovanje grupa podrške i samopomoći u sredinama u kojima se ukaže potreba za umrežavanjem (logistička i edukativna podrška zainteresovanima koji bi da u sopstvenoj sredini organizovali grupe podrške i samopomoći)
- kulturno-zabavni programi u cilju promocije aktivnosti učesnika projekta (izložba rezultata radioničarskih aktivnosti - izložbe crteža, projekcije filmova, poetske i prozne večeri i sl.; koncerti, predstave i zabave gde bi program osmislili i realizovali učesnici projekta; zajednički izleti zainteresovanih učesnika i drugo...)
- povezivanje zaiteresovanih srodnih grupa i pojedinaca u mrežu organizacija (što će, prvenstveno, omogućiti njihovu međusobnu komunikaciju i koordinaciju aktivnosti - npr. grupa iz jednog mesta napravi edukativnu posetu drugoj gupi, razmenjuju sa njom iskustva, zabave se i kada se ukaže prilika uzvrate gostoprimstvo)
Ove i slične aktivnosti obavljaju se već dugo u svetu a naša osnovna ideja je primena pozitivnih primera prakse (bez obzira kom teorijskom okviru pripadala) i mentalno higijenski (prvenstveno preventivni ali i terapeutski) rad u zajednici...
COOLture - KULTURA DOSTUPNA SVIMA...
Generacije dece odrasle u nemaštini, ratnom i ratnohuškačkom okruženju – nemotivisane na kreativno ispoljavanje i učešće u socijalno poželjnim i opšte podržanim aktivnostima (jer deluju kao deo sistema kome se, po prirodi adolescencije, suprotstavljaju kao protivniku)... Nedovoljno osmišljena i loše vođena politika države prema mladima i izostanak medijski promovisanih primera pozitivnog prevazilaženja socio-kulturne deprivacije... Priličan nedostatak pozitivnih (moralno, zdravstveno, intelektualno...) aktivnosti za koje nije potrebno izdvojiti (ili su potrebna davanja mala) sredstva iz (i inače) skromnih budžeta mladih ljudi.
Sve navedeno dovodi do sistematskog umanjivanja motivacije kod mladih da se bave stvaralačkim radom a i kod onih koji se time bave postoji izuzetna demotivisanost da svoj rad promovišu... A osećaj nesigurnosti (ili naučene bespomoćnosti), koji je postao većinska karakteristika generacije Z (rođene posle devedesetih), dodatno otežava bilo kakvo ispoljavanje individualnosti i posebnosti koje se doživljavaju kao sramota čak i kao otpadništvo od vršnjačke grupe. Kada se tome doda i prividna (virtuelna) dostupnost informacija i sadržaja na internetu (kojoj mladi često prilaze nekritički) - jasno je zašto je velikom broju kvalitetnih i kreativnih mladih ljudi lakše da se povuku i odustanu umesto da se bore da svoj rad predtave drugima...
IDEJA: Multimedijalni program mešavine kulturno-edukativnih sadržaja za kojima postoji potreba u ciljnoj grupi (prevashodno adolescentima) u socio-kulturno depriviranim delovima grada, republike – za početak, konkretno, u najsiromašnijim beogradskim opštinama. Program bi bio baziran na empirijski utvrđenim potrebama i interesovanjima ciljne grupe i bio bi im predstavljan u lokalnoj zajednici na mestima i u vreme gde/kad se inače okupljaju.·
VIZIJA: Učiniti dostupnim kulturne programe za koje su mladi zainteresovani na način (besplatno, na mestu i u vreme koji ciljnoj grupi odgovaraju) koji će ih podstaći da se u iste i/ili slične programe uključe ili ih samostalno pokrenu uz edukativne sadržaje koji bi se (kratko, između umetničkih delova programa) bavili temama od značaja za ciljnu populaciju (narkomanija, nasilje, međuljudski odnosi, multikulturalnost i rodna ravnopravnost).
OPIS: Programi će biti realizovani kao višesatni, celovečernji (od popodneva do kasnih večernjih sati) u skladu sa preferencijama ciljne grupe. Biće predstavljeno likovno, muzičko, dramsko, filmsko i multimedijalno stvaralaštvo afirmisanih, manje afirmisanih i neafirmisanih umetnika mlađe i srednje generacije – u setovima (20-60 minuta zavisno od sadržaja) sa pauzama u kojima će se (na audio-vizuelno atraktivan način i kratko) predstaviti edukativni sadržaji o temama od interesa za ciljnu populaciju (narkomajnija, sekte, stres i razvojne krize, psiho-seksualni razvoj, mehanizmi odbrane i stresori, nenasilna komunikacija i sl.)... Edukativni sadržaji bi bili zastupljeni kratkim prezentacijama (5-15 minuta) praćenim komentarom realizatora i podsticanjem prisutnih na postavljanje pitanja i diskusiju. Prilikom programa, u saradnji sa zainteresovanim ustanovama kulture, biće deljene besplatne ulaznice za različite programe prisutnima - cilj nam je da oni koji inače ne bi bili u mogućnosti (a zainteresovani su) dobiju priliku da posete određenu predstavu, koncert, filmsku projekciju i sl. Ovaj darodavni deo programa možda nekima deluje najneostvarivije ali je pokazano da ga je (na manjem nivou) bilo moguće realizovati i bez ikakve medijske i šire društvene podrške - kao ličnu inicijativu pokretača ovog savetovališta pod nazivom Kultura na dohvat...
Uvereni smo da, ukoliko dobije što širu podršku, ovaj projekt može biti uspešno realizovan u celoj Srbiji a naročito u sredinama koje oskudevaju u kulturno-zabavnoj ponudi opravdavajući to nemaštinom lokalnih državnih struktura i izostankom razumevanja kod lokalnih privatnih preduzetnika (odnosno nedostatkom volje da se finansira nešto neprofitabilno)... Pozivamo sve zainteresovane da osmišljavaju i realizuju slične ili iste sadržaje u svojim sredinama.
Sve navedeno dovodi do sistematskog umanjivanja motivacije kod mladih da se bave stvaralačkim radom a i kod onih koji se time bave postoji izuzetna demotivisanost da svoj rad promovišu... A osećaj nesigurnosti (ili naučene bespomoćnosti), koji je postao većinska karakteristika generacije Z (rođene posle devedesetih), dodatno otežava bilo kakvo ispoljavanje individualnosti i posebnosti koje se doživljavaju kao sramota čak i kao otpadništvo od vršnjačke grupe. Kada se tome doda i prividna (virtuelna) dostupnost informacija i sadržaja na internetu (kojoj mladi često prilaze nekritički) - jasno je zašto je velikom broju kvalitetnih i kreativnih mladih ljudi lakše da se povuku i odustanu umesto da se bore da svoj rad predtave drugima...
IDEJA: Multimedijalni program mešavine kulturno-edukativnih sadržaja za kojima postoji potreba u ciljnoj grupi (prevashodno adolescentima) u socio-kulturno depriviranim delovima grada, republike – za početak, konkretno, u najsiromašnijim beogradskim opštinama. Program bi bio baziran na empirijski utvrđenim potrebama i interesovanjima ciljne grupe i bio bi im predstavljan u lokalnoj zajednici na mestima i u vreme gde/kad se inače okupljaju.·
VIZIJA: Učiniti dostupnim kulturne programe za koje su mladi zainteresovani na način (besplatno, na mestu i u vreme koji ciljnoj grupi odgovaraju) koji će ih podstaći da se u iste i/ili slične programe uključe ili ih samostalno pokrenu uz edukativne sadržaje koji bi se (kratko, između umetničkih delova programa) bavili temama od značaja za ciljnu populaciju (narkomanija, nasilje, međuljudski odnosi, multikulturalnost i rodna ravnopravnost).
OPIS: Programi će biti realizovani kao višesatni, celovečernji (od popodneva do kasnih večernjih sati) u skladu sa preferencijama ciljne grupe. Biće predstavljeno likovno, muzičko, dramsko, filmsko i multimedijalno stvaralaštvo afirmisanih, manje afirmisanih i neafirmisanih umetnika mlađe i srednje generacije – u setovima (20-60 minuta zavisno od sadržaja) sa pauzama u kojima će se (na audio-vizuelno atraktivan način i kratko) predstaviti edukativni sadržaji o temama od interesa za ciljnu populaciju (narkomajnija, sekte, stres i razvojne krize, psiho-seksualni razvoj, mehanizmi odbrane i stresori, nenasilna komunikacija i sl.)... Edukativni sadržaji bi bili zastupljeni kratkim prezentacijama (5-15 minuta) praćenim komentarom realizatora i podsticanjem prisutnih na postavljanje pitanja i diskusiju. Prilikom programa, u saradnji sa zainteresovanim ustanovama kulture, biće deljene besplatne ulaznice za različite programe prisutnima - cilj nam je da oni koji inače ne bi bili u mogućnosti (a zainteresovani su) dobiju priliku da posete određenu predstavu, koncert, filmsku projekciju i sl. Ovaj darodavni deo programa možda nekima deluje najneostvarivije ali je pokazano da ga je (na manjem nivou) bilo moguće realizovati i bez ikakve medijske i šire društvene podrške - kao ličnu inicijativu pokretača ovog savetovališta pod nazivom Kultura na dohvat...
Uvereni smo da, ukoliko dobije što širu podršku, ovaj projekt može biti uspešno realizovan u celoj Srbiji a naročito u sredinama koje oskudevaju u kulturno-zabavnoj ponudi opravdavajući to nemaštinom lokalnih državnih struktura i izostankom razumevanja kod lokalnih privatnih preduzetnika (odnosno nedostatkom volje da se finansira nešto neprofitabilno)... Pozivamo sve zainteresovane da osmišljavaju i realizuju slične ili iste sadržaje u svojim sredinama.
OKsi - JAVNI KULTURNO AKTIVISTIČKI CENTAR...
O - Otvoreni, K - Kultuno, S - Savetodavni, I - Inkluzivni CENTAR... Upravo ono što nedostaje svima koji su zaista zainteresovani za dobrobit lokalne i (samim tim) šire zajednice - centar u kome će svi zainteresovani (u skladu sa raspoloživim vremenom, prostorom i sredstvima) moći da realizuju sopstvene aktivnosti bez potrebe da ih institucionalizuju i formalizuju. Nažalost, većina tzv. neprofitnih organizacija ima ovaj (ili onaj) vid centara koji na papiru ispunjavaju bar deo onoga za šta se zalažemo ali SVI KOJI SU PROBALI DA KORISTE njihove usluge ubrzo su shvatili da je to daleko od istine i da su većinom osmišljeni kao feud jedne ili druge grupe koja nastoji da ih iskoristi (najčešće) za ličnu promociju i (što je najtužnije) profit... ZATO NUDIMO NEŠTO ŠTO ĆE BITI SASVIM DRUGAČIJE i POTPUNO JAVNO (public).
Sve društevno poželjne i, značajno je, prvenstveno besplatne aktivnosti biće podržane i u najkraćem roku od predlaganja realizovane (tematski edukativni kursevi - od kulinarstva do računarske animacije; aktivizam civilnog društva - lokalne inicijative, borba za ljudska prava, zaštita žrtava nasilja i manjinskih grupa i sl.; savetodavno-terapeutske aktivnosti - pomoć stručnjaka, individualni i grupni savetodavni rad, SOS telefoni i sl.; besplatni muzički studio koji bi koristili mladi muzičari; pokretanje neprofitnih medija i stvaranje umetničkih sadržaja - crteža, slika, fotografija, skulptura, instalacija, predstava, koncerata, multimedijalnih performansa... Naravno, bila bi podržana i realizacija sportskih sadržaja ali to neće biti prioritet (bar ne oni sportovi koji su već dovoljno popularisani - fudbal, košarka i tenis) jer trenutno i NVO sektor i država mahom popularišu sport kao lek za sve pa su slične aktivnosti (većini adolescenata) neinteresantne.
Ovakvi centri (pod raznim nazivima i sa različitim sadržajima koje nude) postoje u celom svetu pa ne izmišljamo toplu vodu samo podsećamo one koji su u prilici da odlučuju da (kao i većinu zakonodavnih i drugih preuzimanja iz inostranstva) izaberu da ne prihvate samo ono što im odgovara već sve ono što je pozitivno... Nadamo se da će doći do razvoja svesti da je značajno učiniti koliko se može da se podrži i pomogne druga osoba (ili grupa) bez obzira na to da li će od toga biti materijalne koristi. Tada će, uvereni smo, biti moguće i da se ovaj projekt realizuje...
Mnoge lokalne zajednice raspolažu brojnim prostorima koji bio se mogli iskoristiti u ovu svrhu a nije naročito zahtevno (u nekakvoj montažnoj varijanti) ni napraviti Centar od temelja... Samo je pitanje dobre volje - da se nešto ustupi besplatno da bi se i koristilo besplatno. To ne omogućava nikom da prosperira individualno ali ako je bolje zajednici samim tim je bolje i svima nama (trebalo bi da to konačno shvatimo, svi). U zavisnosti od toga koliko ćemo (svi zainteresovani) biti glasni i povezani - rezultati će doći pre ili kasnije...
Nadamo se da će, bar neki, biti vidljivi što pre a ako nas podržite (na bilo koji način, makar popularizacijom ove ideje) uvereni smo da smo već ostvarili cilj.
Sve društevno poželjne i, značajno je, prvenstveno besplatne aktivnosti biće podržane i u najkraćem roku od predlaganja realizovane (tematski edukativni kursevi - od kulinarstva do računarske animacije; aktivizam civilnog društva - lokalne inicijative, borba za ljudska prava, zaštita žrtava nasilja i manjinskih grupa i sl.; savetodavno-terapeutske aktivnosti - pomoć stručnjaka, individualni i grupni savetodavni rad, SOS telefoni i sl.; besplatni muzički studio koji bi koristili mladi muzičari; pokretanje neprofitnih medija i stvaranje umetničkih sadržaja - crteža, slika, fotografija, skulptura, instalacija, predstava, koncerata, multimedijalnih performansa... Naravno, bila bi podržana i realizacija sportskih sadržaja ali to neće biti prioritet (bar ne oni sportovi koji su već dovoljno popularisani - fudbal, košarka i tenis) jer trenutno i NVO sektor i država mahom popularišu sport kao lek za sve pa su slične aktivnosti (većini adolescenata) neinteresantne.
Ovakvi centri (pod raznim nazivima i sa različitim sadržajima koje nude) postoje u celom svetu pa ne izmišljamo toplu vodu samo podsećamo one koji su u prilici da odlučuju da (kao i većinu zakonodavnih i drugih preuzimanja iz inostranstva) izaberu da ne prihvate samo ono što im odgovara već sve ono što je pozitivno... Nadamo se da će doći do razvoja svesti da je značajno učiniti koliko se može da se podrži i pomogne druga osoba (ili grupa) bez obzira na to da li će od toga biti materijalne koristi. Tada će, uvereni smo, biti moguće i da se ovaj projekt realizuje...
Mnoge lokalne zajednice raspolažu brojnim prostorima koji bio se mogli iskoristiti u ovu svrhu a nije naročito zahtevno (u nekakvoj montažnoj varijanti) ni napraviti Centar od temelja... Samo je pitanje dobre volje - da se nešto ustupi besplatno da bi se i koristilo besplatno. To ne omogućava nikom da prosperira individualno ali ako je bolje zajednici samim tim je bolje i svima nama (trebalo bi da to konačno shvatimo, svi). U zavisnosti od toga koliko ćemo (svi zainteresovani) biti glasni i povezani - rezultati će doći pre ili kasnije...
Nadamo se da će, bar neki, biti vidljivi što pre a ako nas podržite (na bilo koji način, makar popularizacijom ove ideje) uvereni smo da smo već ostvarili cilj.